Diplomatski imunitet

Ovom članku ili dijelu članka nedostaju interni linkovi. Nakon dodavanja internih linkova uklonite ovaj šablon.

Moguće je da članak ne poštuje standarde Wikipedije na bosanskom jeziku. Pod ovim se podrazumijevaju afrikati, pravopis, pisanje riječi u skladu sa standardima, te način pisanja članaka.

Diplomatski imunitet je oblik pravnog imuniteta koji osigurava diplomatama siguran prolaz i smatra se da nisu podložni tužbama ili krivičnom gonjenju prema zakonima zemlje domaćina, iako mogu biti protjerani. Savremeni diplomatski imunitet kodificiran je kao međunarodno pravo u Bečkoj konvenciji o diplomatskim odnosima (1961) koju su ratificirale sve osim nekolicine nacija. Koncept i običaj diplomatskog imuniteta datiraju hiljadama godina unazad. Mnogi principi diplomatskog imuniteta danas se smatraju običajnim pravom. Diplomatski imunitet je razvijen kako bi se omogućilo održavanje odnosa sa vlastima, uključujući periode poteškoća i oružanih sukoba. Prilikom primanja diplomata, koji formalno predstavljaju suverena, šef države prijema daje određene privilegije i imunitete kako bi osigurao da mogu efikasno obavljati svoje dužnosti, uz razumijevanje da se one pružaju na recipročnoj osnovi.

Prvobitno su ove privilegije i imuniteti davani na bilateralnoj, ad hoc osnovi, što je dovodilo do nesporazuma i sukoba, pritiska na slabije države i nemogućnosti da druge države procijene koja je strana kriva. Međunarodni sporazum poznat kao "Bečka konvencija" kodificirao je pravila i sporazume, obezbjeđujući standarde i privilegije svim državama.

Moguće je da se matična država zvaničnika odrekne imuniteta; ovo se obično dešava samo kada je pojedinac počinio ozbiljan zločin, koji nije povezan sa njegovom diplomatskom ulogom (za razliku od, naprimjer, optužbi za špijuniranje), ili je bio svjedok takvog zločina. Međutim, mnoge zemlje odbijaju da se odreknu imuniteta kao nešto što se podrazumijeva; pojedinci nemaju ovlasti da se odreknu vlastitog imuniteta (osim možda u slučajevima prebjega).^[1][2] Alternativno, matična država može krivično goniti osobu.^[2] Naprimjer, 2002. godine, kolumbijski diplomata u Ujedinjenom Kraljevstvu procesuiran je za ubistvo iz nehata nakon što je kolumbijska vlada ukinula diplomatski imunitet.^[3][4]

1. ^ Subramanian, S. R. (2017). "Abuse of Diplomatic Privileges and the Balance between Immunities and the Duty to Respect the Local Laws and Regulations under the Vienna Conventions: The Recent Indian Experience". The Chinese Journal of Global Governance. 3 (2): 182–233. doi:10.1163/23525207-12340027. ISSN 2352-5193.
2. ^ ^{a b} Longley, Robert (2. 9. 2019). "Is Diplomatic Immunity a 'License to Kill?'". ThoughtCo. Arhivirano s originala, 14. 10. 2019. Pristupljeno 7. 10. 2019.
3. ^ "Colombia waives immunity on pair". BBC News. 27. 9. 2002. Pristupljeno 7. 10. 2019.
4. ^ "Murder family win Blair's support". BBC News. 17. 7. 2002. Pristupljeno 19. 12. 2011.